Kolega dr.sc. Antonio Šiber, znanstveni savjetnik Instituta za fiziku održao je predavanje “Cellular Patterns” zajedno s kolegom dr.sc. Primožom Ziherlom s Fakulteta za matematiku i fiziku i Instituta Jožef Stefan u Ljubljani povodom nedavnog izlaska istoimene knjige kojoj su autori. Predavanje se održalo dana 6. veljače 2018. godine, s početkom u 11 h u predavaonici III krila IRB-a., a kao uvod u Godišnju skupštinu Hrvatskog biofizičkog društva.

Knjiga se bavi fizikom tkiva i stanica, oblicima tkiva, pogotovo epitelija – efektivno dvodimenzionalnih tkiva koja pokrivaju površine organa i oblažu šupljine te određuju ranu dinamiku i oblike koji nastaju u embriogenezi (rastu embrija). Takva su istraživanja zadnjih desetak godina prilično živnula, dijelom zbog razrade fizikalnih metoda potrebnih za opis mekanih i deformabilnih materijala (ovo se područje u fizici obično naziva extreme mechanics), a dijelom zbog spektakularnih napredaka mikroskopije koji su omogućili potpuno nove uvide u dinamiku i statiku stanica i tkiva. U uvodu u knjigu iznešen je povijesni pregled ideje kojom su se autori vodili, a to je da je mnogo toga u biologiji, u rastu, u međudjelovanju stanica, u mehanici i dinamici tkiva, oblicima epitelija ili tumora zapravo mehanička i fizikalna nužnost, koja može biti i uglavnom jest “navođena” aktivnošću gena (ili njenim izostankom), ali geni sami ne mogu definirati novu fiziku nego samo usmjeriti tok tvari i energije u neko od mogućih fizikalnih stanja u kojima se tkivo ili rastući embrij mogu nalaziti. U tom smislu, biologija rasta i razvoja je područje u kojem se kontroliraju i usmjeravaju fizikalne sile i energije i to pogotovo u ključnim trenucima, kad se nagomilane mehaničke energije relaksiraju u jedan od nekoliko, ili čak samo jedan fizikalno mogući oblik, a biološka i genska kontrola definira finije aspekte tog procesa. Evo primjera: kad ispušete nogometnu loptu, prvo se udubljenje na njoj može ukazati u principu bilo gdje na njenoj površini, ali je samo njegovo postojanje robusno svojstvo mehanike ispuhane lopte. Genska kontrola bi u ovoj analogiji samo određivala točno mjesto na kojem će se taj fizikalno robusni proces dogoditi, tj. odabirala bi jedno od mnoštva mogućih položaja udubljenja tj. stanja koje zahtijeva mehanika.

Više detalja o knjizi možete pronaći na blogu Antonia Šibera.