U središtu suvremene fizike kondenzirane materije su materijali kod kojih se vodljivi elektroni ne gibaju slobodno kroz kristal, nego pokazuju izražene korelacijske efekte uslijed jakih kulonskih interakcija. Najistaknutiji primjeri ovih tzv. jako koreliranih materijala su oksidi prijelaznih metala i organski vodiči. Korelacijski efekti u ovim materijalima obično dovode do lokalizacije vodljivih elektrona na specifičnim kristalnim čvorovima, zbog čega nastaju dugodosežna elektronska uređenja s izraženim izolatorskim svojstvima, npr. val gustoće spina, nabojne pruge, orbitalno uređenje itd. Možemo reći da se pored kristalne strukture koju tvore atomi, javlja dodatna, sekundarna struktura koju tvore vodljivi elektroni. Ova elektronska struktura se, za razliku od kristalne strukture, može vrlo lako razoriti primjenom tlaka, vanjskim magnetskim poljem ili dopiranjem, što dovodi do prijelaza iz izolatorske u metalnu fazu, jednog od najintrigantnijih fenomena u fizici kondenzirane materije. U blizini granice između ovih dviju gotovo suprotnih faza javlja se mnoštvo drugih egzotičnih pojava kao što su kvantna kritičnost, visokotemperaturna supravodljivost, kolosalni magnetootpor, kvantna spinska tekućina, perkolacijski efekti, itd. 

U ovom nastupnom predavanju ću dati pregled naših istraživanja metal-izolatorskih prijelaza u posljednjih pet godina, tj. od svog zadnjeg izbora. Usredotočit ću se na dvije familije jako koreliranih materijala: i) okside mangana (manganite), poznate po kolosalnom magnetootporu i ii) spojeve bazirane na organskoj molekuli BEDT-TTF, poznate po navodnoj kvantnoj spinskoj tekućini. Predstavit ću rezultate naših sveobuhvatnih magnetotransportnih i magnetskih mjerenja koji pokazuju značajna odstupanja od konvencionalnih faznih dijagrama iz literature i time bacaju novo svijetlo na fenomene kolosalnog magnetootpora i kvantne spinske tekućine. Posebno ću izdvojiti rezulate koji ukazuju na gotovo identičan obrazac ponašanja u ovim dvjema poprilično različitim familijama spojeva. Naime, naši rezulatati pokazuju da električna otpornost u obje familije, suprotno teorijskim predviđanjima, slijedi mehanizam vodljivosti preskakanjem, tipičan za neuređene, a ne za jako korelirane materijale. Nadalje, nalazimo da povećanje nereda u obje familije, kontraintuitivno, povećava električnu vodljivost i gura sustav iz izolatorskog prema metalnom stanju. Konačno, naši rezultati po prvi put jasno pokazuju da na metal-izolatorskom prijelazu dolazi do otvaranja korelacijskog procjepa koji nije konstantan, nego slijedi temperaturnu ovisnost parametra uređenja u aproksimaciji srednjeg polja. Naša grupa već dugi niz godina predlaže da se ovakvo složeno ponašanje može obuhvatiti jedino veoma naprednim teorijama Mott-Andersonove lokalizacije, koje proučavaju lokalizaciju vodljivih elektrona u prisustvu ne samo jakih korelacija, nego i jakog nereda. Predavanje ću završiti kratkim pregledom budućih smjerova istraživanja kojim će se dosadašnja studija metal-izolatorskih prijelaza proširiti na druge srodne materijale te na kvantne kritične pojave i usko vezanu nekonvencionalnu supravodljivost.