U Zagrebu nas je 4 prosinca 2025. u 98. godini života zauvijek napustio Boran Leontić, jedan od najistaknutijih hrvatski eksperimentalni fizičara, profesor emeritus PMF-a, dopisni član HAZU, znanstveni suradnik sveučilišnog Instituta za fiziku i njen ravnatelj od 1970-.1978., te voditelj odjela za Fiziku Metala II.
Rođen u Splitu školovao se u zemlji i dijelom inozemstvu (London) gdje je i započeo studij fizike a nastavio na Sveučilištu u Zagrebu gdje je i doktorirao. Svoju znanstvenu karijeru gradio je u inozemstvu (Manchester, Ženeva i Uptou (SAD) gdje se u svjetski vrhunskim laboratorijama bavio fizikom elementarnih čestica i područjem visokih energija. Razvio je nove metode istraživanja rezonancije čestica, što je omogućilo mjerenje visoke točnosti udarnih presjeka π-mezona i K-mezona na vodiku i deuteriju. Kako bi izmjerio magnetski moment Ξ-čestice, konstruirao je najsnažniji supravodljivi magnet (13 T). Unaprijedio je više metoda detekcije ionizirajućih čestica i konstruirao hiperkromatski optički uređaj za precizno fokusiranje Čerenkovljeve svjetlosti. Povratkom u Zagreb svoje djelovanje usmjerio na fiziku kondenzirane materije, posebice metala, konkretno na električna svojstva ultrabrzo kaljenih legura pri ultraniskim temperaturama. Sa suradnicima istraživao lokalizirane magnetske momente u metalnim slitinama, među prvima sintetizirao visokotemperaturni spoj GdBa2Cu3O7-x te razvio nove metode rasta vrlo čistih monokristala visokotemperaturnih supervodiča korištenjem računalno kontroliranoga termodinamičkoga profila.
Posebno se istaknuo u obrazovanju gdje je ostavio neibrisiv trag. Odgojio je generacije i generacije fizičara u Hrvatskoj. Za svoj doprinos znanosti dobio Nagradu »Ruđer Bošković« 1974. i Državnu nagradu za životno djelo 2000.
O životu i radu u prilogu G. Pichler:Boran Leontić. Croatica chemica acta, 83(2010) 1, str. 113–114.